Kultura

Magazin

Mirjana Bobić Mojsilović hrabro i emotivno brani pravo da se slobodno misli, ali i da čovjek ne prestaje da se obrazuje, kako bi bio u stanju da analizira stvarnost koja ga okružuje i time se brani od trendova koji žele da kotroli&scaron;u umove i omalovažavaju zdrav razum.

Dugo godina radila je kao novinar u najznačajnijim listovima Jugoslavije i Srbije, bila autor i voditelj brojnih TV emisija. Književnu karijeru je započela 1997. zbirkom priča &quot;Baba nemoj ni&scaron;ta da me pita&scaron;&quot;, i od tada je objavila vi&scaron;e od 20 romana, zbirke poezije, scenarije za predstave. Uspje&scaron;na je i kao slikarka. Aktivna je i na dru&scaron;tvenim mrežama gdje u svojim kolumnama uočava i razobličava savremene mitove.

<ul>
	<li>Koliko je te&scaron;ko biti pisac danas, a koliko žena pisac?</li>
</ul>

Literatura ne barata hormonima, i nema rezlike između ženskog pisca i pisca. Tu tezu su uvalili mu&scaron;ki spisatelji, prepadnuti od mogućnosti da ih žene koje pi&scaron;u, skinu sa trona. To je značilo da se literatura koju pi&scaron;u žene unapred označava kao manje vrijedna, jer je prožeta estrogenom, a ova koju pi&scaron;u mu&scaron;karci je nekako testosteronska, &scaron;to znači i bukvalno i simbolički do jaja. A radi se samo o tome da literatura može biti lo&scaron;a ili dobra, dosadna ili zanimljiva i to je sve. Omalovažavanje žena pisaca je u isto vrijeme i omalovažavanje čitalačke publike, jer su danas u cijelom svijetu čitaoci - uglavnom žene.

<ul>
	<li>Uspje&scaron;no ste prigrlili nove načine komunikacije sa publikom. Jesu li Vam dru&scaron;tvene mreže i nove tehnologije olak&scaron;ale posao pisca ili zakomplikovale?</li>
</ul>

Ja dru&scaron;tvene mreže koristim isključivo u cilju promovisanja mog umjetničkog rada, mojih knjiga, pozori&scaron;nih predstava i mog slikarstva. Jer, ako želite da budete uspje&scaron;ni i da zaista imate publiku, morate da radite na tome. U tom smislu, dru&scaron;tvene mreže su za mene kao da imam neke moje lične novine ili televiziju, i radim na tome da moja publika bude &scaron;to veća. &Scaron;ta da vam kažem, na moje muzičko poetsko veče u Ni&scaron;u, prije dvije nedjelje, do&scaron;lo je preko 700 ljudi koji su kupili ulaznice za taj događaj i mislim da su svi oti&scaron;li zadovoljni.

<ul>
	<li>U svojim romanima i kolumnama razobličavate savremene mitove i demistifikuje ukus i stav većine. Kome to najvi&scaron;e smeta?</li>
</ul>

Ne znam kome smeta, ja i javno govorim protiv globalizma, protiv ukidanja sloboda, protiv patologije savremene civilizacije koja poku&scaron;ava da nam ružno nametne kao lijepo, da nam zlo predstavi kao dobro i da nam izvitoperenost predstavi kao novu normalnost. To smeta onima koji su plaćeni da nam milom ili silom nametnu nove nakardne standarde svijeta u kome neće biti svjetla, dok ga oni ne upale.

<ul>
	<li>Koliko je danas ozbiljnih čitalaca i mogu li se mase otrgnuti od plitke i lake zabave koja im se neprestano nudi?</li>
</ul>

Onoliko ih je koliko je ponuđenih djela koja imaju neku su&scaron;tinu. Problem sa savremenom umjetno&scaron;ću ili onim &scaron;to se pod tim predstavlja, bez obzira da li se radi o literaturi, pozori&scaron;tu, filmu ili o vizuelnim umjetnostima, je &scaron;to &quot;trendovi&quot; uvijek stižu iz istog propagandnog centra. &Scaron;to &quot;savremena&quot; umjetnost danas jeste moćno oruđe za preumljavanje ljudi, za kontrolu uma. Veliki brat ne želi da budemo normalni, pristojni i pametni. Radi se, dakle, o namjernom zaglupljivanju masa. Ali, pametne ljude od te po&scaron;asti čuva obrazovanje, zdrav razum, radoznalost i težnja ka lijepom, plemenitom i uzvi&scaron;enom.

<ul>
	<li>Kažete da ste neko ko ljubi slobodu, a veliki problem svima koji žele da budu slobodni prave mediji koji nam daju iluziju slobode. Kako se odbraniti od toga?</li>
</ul>

Najvi&scaron;i stupanj slobode je slobodno misliti, opirati se zvaničnom narativu, sagledavati propagandu, laži i mentalno i moralno nasilje koje nad nama vr&scaron;e mediji. Da bi čovjek ostao slobodan, on mora danas, vi&scaron;e nego ikada ranije, da traga za istinom. To jeste posao, ali to je jedino &scaron;to može da nas sačuva od &quot;dobrovoljnog ropstva&quot; i slavljenja ideje iz Davosa da je &quot;do&scaron;ao kraj slobodnoj volji&quot;.

<ul>
	<li>Pod pla&scaron;tom očuvanja ljudskih prava, kao da čovječanstvo srlja u besmisao. Kako se spasiti?</li>
</ul>

Ljudska prava su smijurija. Oni koji drže Asanža zatočenog vi&scaron;e od decenije, bore se za prava djece da se izja&scaron;njavaju kao psi ili mačke, i insistiraju na tome da u &scaron;kolama budu učionice sa pijeskom kako bi djeca - mačke mogla nesmetano da pi&scaron;ke i kake. Vri&scaron;tim kad pomislim na ludilo kojim nas svakodnevno maltretiraju. Boriti se jedino možemo novim učenjem, sve od početka da učimo, da analiziramo i da u sve &scaron;to nam je servirano, sumnjamo.

<ul>
	<li>Kažete da prezirete političku korektnost, &scaron;ta pod time podrazumijevate?</li>
</ul>

Politička korektnost je papagajsko ponavljanje i pristajanje na besmislice i užase koji nam se serviraju. Na primjer da je OK da dijete od tri godine zaključuje da je rođeno u pogre&scaron;nom tijelu, te da zato ima prava na hormonsku terapiju, ali u isto vrijeme tinejdžer mora da ima dozvolu roditelja da se tetovira. Recite ne&scaron;to protiv masakra i zločina koji izraelska vojska čini nad civilima u Gazi i vi ste zauvijek sklonjeni iz javnog života i progla&scaron;eni fa&scaron;istom.&nbsp;

<img alt="" src="https://rtcg.me/upload//media/2024/3/2/16/52/824/1672638/resize/1672641/mira11_819x900" title="" />&nbsp;(Foto: Privatna arhiva)

<ul>
	<li>Va&scaron;a je teza da stvarnost nije dovoljna i da na njoj mora da se radi. Živimo li danas i mi na Balkanu i ostatak svijeta &quot;posljednje doba civilizacije&quot;, jer nijesmo spremni da se mijenjamo ili se, nasuprot, previ&scaron;e lako mijenjamo?</li>
</ul>

Mi jesmo posljednje doba civilizacije, ali to po mom mi&scaron;ljenju nije ne&scaron;to zbog čega treba da se stidimo. Za mene je to znak da ovdje jo&scaron; uvijek stanuje logika, zdrava pamet. Biti moderan danas, nije nikakav kompliment. To označava samo ovcu vi&scaron;e u stadu koje ćutke srlja u svoju propast. Ako zadržimo taj mali osjećaj za normalno, tvrdim da će ovo biti predjeli u koje će hrliti cio normalan svijet.&nbsp;&nbsp;

<ul>
	<li>U romanu &quot;Glad&quot; govorite o gladi za uspjehom, ljubavlju, pažnjom, ali kroz najveću od svih gladi savremenog svijeta - glađu za novcem. Kako osvijestiti ljude da veliki novac ne znači i veliku sreću?</li>
</ul>

To moraju sami da osvijeste. A možda može malkice da ih osvijesti i moj roman Glad. Lepo je imati novac koji ste zaradili, ali &scaron;ta će vam sav novac ovog svijeta ako ste izgubili vrijeme (zarađujući ga), ili ako nemate sa kim da ga u običnoj ljudskoj radosti potro&scaron;ite?

<ul>
	<li>Vje&scaron;tačka inteligencija polako ulazi u sve pore na&scaron;ih života. Hoćemo li ostati bez novinara, pisaca, umjetnika...?</li>
</ul>

Nećemo ostati bez umjetnika, sigurno, nikada, jer je to u prirodi čovjeka, da bude kreativan, da stvara, da doma&scaron;tava. Ali vje&scaron;tačka inteligencija je već sada postala moćno đavolsko oružje koje se koristi da nam zamuti percepciju. Već danas, samo kad gledate vijesti i snimke koje nam pu&scaron;taju, te&scaron;ko možete da razaznate &scaron;ta je stvarnost, a &scaron;ta je kreirana stvarnost.

<ul>
	<li>Bili ste dio novinarske elite 80-ih, &scaron;ta mislite o novinarstvu danas? Za&scaron;to ističete da ste biv&scaron;i novinar?</li>
</ul>

Novinarstvo danas je postala najjadnija propaganda ako se radi o tzv. &quot;političkom novinarstvu&quot; , a sa druge strane sve ostalo je zamajavnje javnosti, namjerno skretanje pažnje sa najvažnijih tema kako bi se kritičko rasuđivanje potpuno slomilo.

Izvor: RTCG